Psalms 140

1Izbavi me, Gospode, od čovjeka zloga, sačuvaj me od nasilnika, 2Koji pomišljaju zlo u srcu i svaki dan podižu rat; 3Oštre jezik svoj kao zmija, jed je aspidin u ustima njihovijem.

4Sačuvaj me, Bože, od ruku bezbožničkih, od nasilnika sahrani me, koji misle da potkinu noge moje. 5Oholi mi namjestiše zamke i prugla, metnuše mi mrežu na put, pređu razapeše mi.

6Rekoh Gospodu: ti si Bog moj, usliši, Gospode, glas moljenja mojega. 7Gospode, Gospode, krjepki spasitelju moj, zakloni glavu moju u dan ratni! 8Ne daj, Gospode, bezbožniku što želi, ne daj mu da dokuči što je naumio, da se ne uznose.

9Otrov onijeh što su oko mene, pogibao usta njihovijeh neka se obrati na njih. 10Neka padne na njih živo ugljevlje; neka ih on baci u oganj, u propasti, da ne ustanu. 11Čovjek jezičan neće se utvrditi na zemlji, nepravednoga će zloća uvaliti u pogibao.

12Znam da će Gospod pokazati pravdu nevoljnome i pravicu ubogima. Da! pravedni će slaviti ime tvoje, pravi će ostati pred licem tvojim.

13